Osmjeh grije dušu!

Povodom svjetskoga dana osmjeha 10.01. odlučila sam malo "razmišljati na glas" o njegovoj važnosti, o njegovom djelovanju na nas same i na one koje susrećemo ili one s kojima živimo.

Jeste li se ikada zapitali kako djelujete na nekoga?
Da li primjećujete kako netko drugi djeluje na vas?
Da li obraćate pažnju na mimiku lica, na nečije crte lica...da li promišljate kada o kolektivnom raspoloženju i o tome koliko smo moćni da sami mijenjamo svoju stvarnost?

Na to me razmišljanje navelo moje prvo dijete, jednoga dana kada se vratio iz škole.
Bio je tada prvi razred,a rekao je - "Mama, rekla je učiteljica da je danas svjetski dan smijeha
i da bi se svi trebali više smijati"!

Moje prvo pitanje u meni samoj bilo je - šta se mi ne smijemo??? Šta nam to učiteljica treba reći??

I tako, prije desetak godina, počela sam razmišljati o onoj rečenici "kako zračiš,tako i privlačiš"!
Kakve to ima veze s osmjehom? Pa ima!

Pokrenulo se tada razmišljanje o tome kako sam vječno u nekoj borbi za pravdu (zaista mi nepravda jako smeta i dan danas), vječno sam upadala u neke konflikte ne bi li obranila sebe, dijete, neku situaciju izvela na "pravi put". I kako da to radim s osmjehom? Ona djetetova rečenica mi je sve više zvonila u glavi iako,svima sam oko sebe (poznatima) dizala raspoloženje i uvijek bila vesela.
Kakvi su onda oni bili?

Ono što sam počela primjećivati kao moju reakciju na ljude koji bi se svađali ili ne (u radu s ljudima) je ta da kada bi se netko pojavio nasmijan, lijepo razgovarao, objasnio što želi, ja sam bila razoružana i uvijek je taj netko dobio što je naumio...
Za razliku od nasmijanih, oni namrgođeni i spremni na svađu su u meni odmah stvarali neki otpor i samo bi se posvađala s njima, pa bi i ja bila namrgođena i zamišljena.

Prvi test na meni je bio taj da sam se počela namjerno osmjehivati i kad nije bilo nekog razloga...ne ironičan osmjeh, ali onako umjetan...malo bi rastegla usne kad bi se vozila recimo i mislila o tome što radim...
Ne znam što naš mozak radi i kako funkcionira, ali i od tog, recimo umjetnog osmjeha, u prsima bi osjetila neku sreću. Neki pomak.
Čim bi osmjeh makla, taj osjećaj u prsima bi se pretvarao u tjeskobu...jer sam bila sve svjesnija!
Bilo mi je to jako zanimljivo. Koliko je moćan taj osmijeh!

Nakon toga sam si dala zadatak osmjehom obavljati stvari. Kad bi krenula u neku moju raspravu za pravdu, učinila bih to s drugačijim tonom, s osmjehom, sa spuštanjem ograde da i onaj drugi može nešto reći. I rezultati su se itekako vidjeli.
Bitke su se počele dobivati na jedan miran način...

Osmjehnula bi se slučajnom prolazniku, bakici u dućanu, malom djetetu u kolicima...i onome tko mi je išao na živce jer je uvijek namrgođen...i svakim tim osmjehom, mijenjala se i vibracija tih ljudi, uzvratili bi osmjeh, a ja sam sve više osjećala euforiju.
Imala sam dojam da nikome nije jasno što se događa, zašto se nekom nasmijem bez razloga,ali ja sam se osjećala drugačije, nastavila se moja kampanja osmjehivanja.
Nebitno mi je bilo je li misle da nisam normalna ili ne, jer svaki osmjeh koji sam dobila nazad, sam da je nekog ugrijao. I to je neprocjenjivo. Neki su čak naglas to prokomentirali u momentu i dali mi još poticaja da nastavim tako.

Dokazano je...
Može se! Jedan osmijeh i smirena riječ mogu totalno preokrenuti neku neugodnu situaciju.
Osmjeh ima čarobna svojstva.

Ako nas kao male nitko tome nije naučio (jer nisu znali)...
Ako nismo živjeli s osmjesima i pohvalama, nego s u najmanju ruku neutralnim facama i  pokudama...naravno da nismo to mogli naučiti.
Ne možemo to nekome pokloniti kad smo duboko u sebi bijesni, isfrustrirani, ranjeni...tužni...ljuti...tako nam ta današnjica funkcionira!
Ne možemo dati nešto ako toga nismo svjesni.



Koliko bi ovaj svijet bio ljepši kad bi se jedni drugima obraćali smirenim tonom, s osmjehom razumijevanja...s osmjehom podrške...s osmjehom koji kaže - biti će sve u redu... osmjehom koji kaže - volim te,tu sam za tebe...s osmjehom tolerancije...ma ima ih svih vrsta.

Neka razlog za osmjeh bude zahvalnost jer ste zdravi...jer ste na ovome svijetu,jer ste dobili tu čast...neka osmjehu bude razlog pjev ptica...divan dan (i vedar i oblačan - svaki ima svoju čar)...
Nađite u svakoj maloj sitnici razlog za osmjeh, neka vas vesele male stvar, skup maloga čini veliko...

Postaviti ću vam jedan poticajni "osmjeh zadatak"...

Istražujte i vi..stanite pred ogledalo i osmjehnite se svome odrazu u njemu...osjetite senzacije u svome tijelu dok gledate kako ste se nasmijali (nemoguće je da ostanete ravnodušni).
Ostanite tako koji trenutak...

Tada uklonite osmijeh i pogledajte u istom tom ogledalu ozbiljnu facu...šta osjećate?
Težinu za vratom, teret života ...ili nešto drugo?

Idite u trgovinu i nemojte držati pogled usmjeren u pod i police, ne hodajte uokolo kao noj s glavom u pijesku... Dignite glavu...primijetite okolinu, osjetite ljude...darujte osmjeh. Sigurna sam da ćete imati pozitivne rezultate osmjehivanja, a i ako vam se učini da se osmjehujete i da ljudi misle da ste ludi, eto još jednog razloza za nasmijati se samome sebi,bitno je da sami znate što činite.
...svaki vaš osmjeh,izazvati će osmjeh kod nekoga drugoga...i eto lančane reakcije...
idemo se ljudi smijati!  

Idemo si napuniti duše zadovoljstvom, u prvom redu iz sebe samih...svi to možemo!

Primjer ljubavi prema samome sebi je beba...jedna mala beba!
Ona se rodi i voli sebe...osmjehuje se svima u okolini...to je njen univerzalni govor...
Svi smo bili te vesele bebe...i onda su nas život, prilike, odgoj, okolina, način života, škola pretvorili u mrgude i lovce na ljubav. I čeznemo da nas netko voli, a zapravo, sami sebe ne znamo voljeti.

I ovo je proces učenja voljeti samoga sebe...krenite...volite sebe i neće više biti namrgođenih problema.

Ponavljajte osmjehivanje samome sebi u ogledalu svako jutro kad se umivate...i svaki puta kad se slučajno nađete kraj njega...zavolite sebe...kad voliš, lakše je pokloniti osmjeh, sebi i drugome!


Iskren osmjeh je jedna lijepa gesta, jedna pozitivna vibracija, jedan vjetar u leđa.

Lijepo je da oni koji dolaze k svijesti, bude one koji još spavaju...krajnje je vrijeme!